Hrvatska mreža zdravih gradova

Trideset pet godina Zdravih gradova u Hrvatskoj

Hrvatska mreža zdravih gradova

je udruga hrvatskih gradova i županija okupljenih oko ideje promicanja zdravlja. Mrežu čine gradovi/županije koji su na svojim gradskim/županijskim Vijećima/Skupštinama donijeli odluku o pokretanju projekta „Zdravi grad/Zdrava županija" i odluku o pristupanju Hrvatskoj mreži zdravih gradova. Prema statutu Mreže prihvaćenom 2015. godine, Skupštinu čine svi članovi Mreže, dok izvršne poslove između zasjedanja Skupštine obavlja Predsjedništvo Mreže.

Iako je hrvatska nacionalna mreža registrirana kao nevladina udruga 1992. godine, ideja zdravih gradova postoji u Hrvatskoj od 1987. godine. 1988.godina i Zagrebačka konferencija Zdravih gradova navode se kao nulta točka ili početak projekta Zdravi grad Ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije. Hrvatska mreža zdravih gradova jedna je od najstarijih europskih nacionalnih mreža Zdravih gradova i među prvim registriranim nevladinim udrugama u Republici Hrvatskoj.

Funkcija Mreže je okupljanje gradova i županija i njihovo povezivanje u Mrežu radi bolje međusobne suradnje, lakše razmjene iskustava, spoznaja, ideja i aktivnosti te međusobne podrške i praktične pomoći. Redovite godišnje aktivnosti Mreže (travanj - Sajam zdravlja, lipanj/srpanj - Motovunska ljetna škola, listopad - Poslovni sastanak mreže) okupljaju i povezuju članove, olakšavaju razmjenu iskustava, unapređuju međusobnu suradnju te omogućavaju pružanje (i dobivanje) praktične pomoći i podrške. Kroz Mrežu je hrvatskim gradovima i županijama članovima Mreže omogućena suradnja i povezivanje s drugim projektnim gradovima u Europi, drugim nacionalnim mrežama (NETWORK - Europska mreža nacionalnih mreža zdravih gradova) i Europskim uredom Svjetske zdravstvene organizacije. Gradovi i županije mogu se interesno okupljati oko pojedinih tema koje prepoznaju kao značajne u svojoj sredini te svoja iskustva razmjenjivati nacionalno i međunarodno (Multy-City Action Groups).

Status članova Mreže imaju slijedeći gradovi i županije: Crikvenica, Čazma, Dubrovnik, Karlovac, Labin, Opatija, Osijek, Poreč, Pula, Rab, Rijeka, Split, Varaždin, Vinkovci, Zabok, Zadar, Zagreb, Istarska županija, Krapinsko-zagorska županija, Primorsko-goranska županija, Varaždinska županija, Vukovarsko-srijemska županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Zagrebačka županija, Osječko-baranjska županija, Sisačko-moslavačka županija, Međimurska županija, Zadarska županija i Požeško-slavonska županija.

Suportivni centar HMZG je savjetodavno i koordinativno tijelo koje pomaže pri organizaciji i provođenju djelatnosti članova Udruge. Suportivni centar djeluje pri Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njegova je zadaća: međusobno povezivanje i koordinacija djelatnosti članova Udruge te širenje projekta u Republici Hrvatskoj; zagovaranje i zastupanje interesa članova Udruge prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ostalim nacionalnim mrežama i projektnim gradovima, referalnim Ministarstvima, institucijama i predstavnicima nevladinog sektora na nacionalnoj i međunarodnoj razini; pružanje stručne pomoći u pokretanju i izradi projekta „Zdravi grad“ na lokalnoj i „Zdrava županija“ na regionalnoj razini te vođenju i evaluaciji projekta; prikupljanje stručnih informacija i formiranje baze podataka potrebnih za rad i njihova distribucija članovima te pružanje ostalih oblika stručne, znanstvene, administrativne i tehničke pomoći članovima Udruge (informiranje javnosti, organizacija radnih sastanaka, tematskih i edukacijskih skupova, publiciranje).

Tijekom trideset pet godina postojanja projekta „Zdravi grad" u Hrvatskoj poticali smo gradove da organiziraju lokalne projekte maksimalno poštujući specifičnost svoje sredine, njene probleme i potencijale. Rješavajući prioritetne probleme grada, noseći se sa nizom izazova bremenitog okruženja projektni su timovi prikupili ogromno praktično iskustvo djelovanja na promicanju zdravlja svojih sugrađana. Postojeća iskustva uspješno provedenih intervencija tematski smo razvrstali i prikazali kroz naš časopis Epoha zdravlja  i u elektronskom obliku na stranicama Mreže.

 

Trideset pet godina Zdravih gradova u Hrvatskoj

Oduševljenje idejom Zdravih gradova

Tekst koji najbolje opisuje oduševljenje idejom Zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije, Ureda za Europu (SZO, Eu) je medijsko obraćanje Zagrepčanima dr. Slobodana Langa 1987. godine na početku projekta u gradu Zagrebu: „Dragi sugrađani, program Zdravog grada čine europski ciljevi zdravlja i socijalne politike, konvencije o ljudskim pravima i zaštita čovjekove okoline. Zdravi grad je najveći pokret gradova koji je ikad organiziran. Zdravi grad je svrstao Zagreb ravnopravno sa 25 velikih europskih gradova. Zdravi grad je uveo Zagreb u Europu. Zdravi grad je potreban Zagrebu. Vi ste potrebni Zdravom gradu.“ No uza sav početni entuzijazam, bili smo upozoreni da neće biti lako. Gospodin Jo Erik Asvall, direktor Svjetske zdravstvene organizacije, Ureda za Europu koji se prvi u povijesti SZO (agencije UN specijalizirane za zdravlje) odlučio direktnu suradnju spustiti na nižu razinu od nacionalne, kazao je (1987. godine) da je „bitka za zdravlje za sve potpuno drugačija jer traži novi način mišljenja. To je ideološka bitka u kojoj ima različitih stavova, gdje ima mnogo grupa otpora koje su protiv ideologije (zdravlja za sve) i potreba. I zbog toga je napor potreban da se pobjedi u ovoj bitci mnogo složeniji nego prije. Trebamo vođe koji su sposobni analizirati probleme i ukazati na nove puteve savladavanja otpora, sposobni pokretati mnoge, otvarati mogućnosti koje već danas postoje u društvu, ali ih ne koristimo kako treba za rješavanje zdravstvenih problema.“ Na tragu rečenog nastala je i Hrvatska mreža zdravih gradova (HMZG), udruga hrvatskih gradova i županija okupljenih oko ideje zdravlja za sve i promicanja zdravlja.

Svih ovih godina Mreža svesrdno podupire gradske i županijske uprave u ostvarivanju preduvjeta za zdravlje njihovih stanovnika. Uz pomoć akademske zajednice (Suportivni centar Mreže nalazi se u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1987. godine) kontinuiranim unapređivanjem javnozdravstvenih i upravljačkih kompetencija naših članica kroz Mrežu uvodimo novu kvalitetu u lokalno planiranje i upravljanje za zdravlje te time stanovnicima naših gradova omogućavamo bolju kvalitetu okoliša, zdraviji način života te pristup uslugama primjeren njihovim potrebama. Ono što HMZG čini jedinstvenom je pristup zdravlju u zajednici i planiranju za zdravlje koji ide od samih građana i lokalnih zajednica prema nacionalnoj razini. HMZG zagovara pravo na različitost lokalnih zajednica - u prepoznatim potrebama i raspoloživim resursima, uvažava lokalne specifičnosti u procesu planiranja za zdravlje te smatra da nema univerzalnih (za sve jednakih) rješenja. Provođenjem primijenjenih akcijskih istraživanja pomažemo gradovima i županijama utvrditi potrebe najranjivijih grupa stanovnika (ruralni stari, rano pijenje mladih, jednoroditeljske obitelji, izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom, oblikovanje strategije ulaganja u rani razvoj djece) te razviti i implementirati specifične intervencije koje će prepoznatim potrebama odgovoriti. 

Prvih deset godina djelovanja Mreže - izgrađivanje infrastrukture za umrežavanje

Prvih deset godina inovativno smo izgrađivali infrastrukturu koja će nam omogućiti umrežavanje. Motovunska ljetna škola unaprjeđenja zdravlja, prva u nizu oaza zajedničkog okupljanja i razmjene znanja, započela je s radom još ratne 1994. godine. 1996. je razrađen koncept Sajma zdravlja kao mjesta popularizacije „tehnologije za bolje zdravlje“ i otvaranja prema građanima. Prvi u niz Sajmova zdravlja održan je u proljeće 1996. u Zagrebu. Iste je godine u studenom, u Rijeci održan i prvi Poslovni sastanak Mreže. Poslovni su sastanci etablirani kao mjesta dogovora i razvoja zajedničke strategije. Uz izvještavanje o svemu učinjenom tijekom tekuće godine i dogovaranju budućih aktivnosti, tijekom Poslovnog sastanka održavaju se i druge aktivnosti, poput radionica ili sastanaka tematskih grupa, foruma gradonačelnika/župana kao oblika razgovora o aktualnim temama, kongresa i slično. Poslovni sastanak pomaže u razmjeni iskustva te kroz terenski posjet modelima dobre prakse domaćina ili kroz koordinirane rasprave ubrzava učenje o temeljnim sadržajima i djelatnostima projekta Zdravi grad/Zdrava županija.

Koristeći model reorijentacije (okretanja prema zdravlju, prema korisniku i zajednici) u prvih deset godina svog djelovanja postajemo vodeći zagovornici decentraliziranog planiranja i upravljanja resursima za zdravlje. Da bi povezali zdravlje i sustav zdravstva, naučili smo da intervencije moramo planirati i provoditi simultano kroz tri razine djelovanja: djelujući na društvene odrednice zdravlja, provodeći javnozdravstvene intervencije te pružajući potrebama stanovništva primjerene usluge kroz sustav zdravstva. U djelovanju na odrednice zdravlja (stvaranju preduvjeta za zdravlje) ciljana grupa koja ima najveću moć utjecaja na zdravlje su političari. Javnozdravstveno pismena politika prepoznaje zdravlje kao vrijednost i o njemu vodi brigu u procesu odlučivanja. Dijagnoza i intervencija ključne su vještine potrebne (javnozdravstveno) kompetentnoj upravi i profesionalnom javnom zdravstvu. Njihov je zadatak periodično (svakih pet godina) provesti procjenu potreba zajednice, sudjelovati u odabiru prioriteta i planirati intervencije (lokalno, regionalno, nacionalno) koje će najučinkovitije odgovoriti na prepoznate potrebe zajednice. Pružanje zdravstvenih usluga u rukama je sustava zdravstva koji se mora prilagođavati promijenjenim potrebama populacije (vezano uz demografske promjene i promjene u obrascima bolesti, posebno izazovi vezani uz duševno zdravlje, kronične bolesti i stanja vezana uz starenje). Decentralizirani model odlučivanja i upravljanja resursima za zdravlje ne može biti uspješno implementiran bez „javnozdravstveno pismene“ lokalne samouprave i bez postojanja partnerstva za zdravlje na lokalnoj razini. U procesu kreiranja i u procesu implementacije politike zdravlja, samo kvalitetna suradnja između političke, upravne, stručne komponente i zajednice može dovesti do ekonomičnijeg korištenja ograničenih resursa, većeg zadovoljstva korisnika te boljeg zdravlja populacije. Zato Mreža zdravih gradova Hrvatske (potpomognuta stručnjacima Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“) od 1996. godine trajno pruža pomoć lokalnim zajednicama da nauče kako kreirati i implementirati vlastitu politiku zdravlja. Razvijene su metode RAP-a za gradove i modularne edukacije za županije koje im pomažu (po modelu „znati-činiti“) provesti participativnu procjenu zdravstvenih potreba, odabrati javnozdravstvene prioritete, razviti planove za zdravlje i raditi na njihovoj implementaciji. I gradske i županijske Slike zdravlja napravljene su uz doprinos zajednice. Prioriteti su odabrani konsenzusom struke, politike i nevladinog sektora. Planovi za zdravlje izgrađeni su kroz lokalno planiranje intervencije i oslanjaju se, primarno, na resurse (stručnjake, institucije, nevladin, građanski sektor) vlastite zajednice.

Drugih deset godina djelovanja Mreže – jačanje javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta članova Mreže

Period rada Mreže između 1999. i 2009. godine obilježen je intenzivnim radom na jačanju javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta struke, politike, uprave i građanskog sektora te jačanju njihove međusobne suradnje. Kako bi pomogli gradovima u izradi Gradske slike zdravlja i Plana za zdravlje te unaprijedili uključivanje zajednice, razvili smo metodu Brze procjene zdravstvenih potreba (RAP-a). Njezina je primjena 1996. u gradovima Puli, Metkoviću i Rijeci pokazala niz komparativnih prednosti: brzu provedbu (rezultati dobiveni u vremenu od šest mjeseci od pokretanja istraživanja), niske troškove provođenja (mala potrošnja vremena stručnjaka i financijskih sredstava), znanstvenu utemeljenost (valjanost), osjetljivost (sposobna reflektirati lokalne specifičnosti), visoku participativnost (uključuje sve tri glavne interesne grupe: političare, struku i građane), sposobnost da mobilizira (brzo pokrene) akciju te (administrativnom, upravnom) podrškom suradnji tematskih grupa uspostavi održivost projekta. Primjenom ove metode ojačali smo kapacitet gradova u strateškom planiraju za zdravlje te operativnom definiranju djelokruga rada projekta „Zdravi grad“ kako bi on bio prepoznat od strane drugih odjela gradske uprave i građana te odijeljen od ostalih, rutinskih poslova i programa zdravstvene i socijalne službe. Primjenom ove metode dobili smo najširoj javnosti razumljive Gradske slike zdravlja koje odražavaju lokalne uvjete i specifičnosti svake zajednice. Njezinom je primjenom postignut konsenzus predstavnika gradske uprave, profesionalaca i građana oko pet prioritetnih područja za budući rad na unaprjeđenju zdravlja i podizanju urbane kvalitete života te ojačane veze između projektnih partnera (gradske uprave, struke i građanske inicijative) u provođenju aktivnosti.

Kroz suradnju s Centrom za kontrolu i prevenciju bolesti, Odjelom za javnozdravstveni menadžment (CDC, SMDP) iz Atlante, SAD 2001. godine otvara se novo poglavlje rada Mreže. Razvojem modularnog, edukacijskog paketa za županije, uz podršku Vlade RH, otvara se prostor za pokretanje Programa „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje“ (Zdrave županije). Program je započet u proljeće 2002. godine kao partnerski projekt Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada i socijalne skrbi, županija i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a cilj mu je bio pomoći tijelima lokalne uprave i samouprave u procesu decentralizacije sustava zdravstva i socijalne skrbi. Županijski su timovi za zdravlje, tri po tri županije za redom, prvo prolazili kroz intenzivnu edukaciju, u periodu od šest mjeseci kroz četiri modula tijekom produženog vikenda. Do kraja 2004. godine edukaciju je, izradom Županijske slike zdravlja i Strateškog okvira Plana za zdravlje, dovršilo petnaest županijskih timova. S promjenom na čelu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te zaustavljanjem procesa decentralizacije, projekt se od 2004. godine nastavio u okviru rada Hrvatske mreže zdravih gradova. Vlastitim sredstvima pomogli smo da tijekom 2007. i 2008. godine edukaciju dovrši i preostalih pet županija. Iako je već prva faza Programa (izrada strateških dokumenata za zdravlje) bila bremenita izazovima, županijama je (još i više) trebala pomoć u implementaciji Planova za zdravlje. Stoga je u proljeće 2008. godine, pokretanjem novog ciklusa edukacijskih modula, započela druga faza programa Zdrave županije koja će polaznicima omogućiti usvajanje znanja i vještina iz područja strateškog planiranje i rukovođenja te rukovođenja promjenom i mrežama. 

Da bi se sumirala postignuća Programa, razvijeni su primjereni mjerni instrumenti i održana dva kruga evaluacije - 2006. i 2012. godine. Razlike u postignućima među županijama su velike. Najveće pomake, u smislu unaprjeđenja javnozdravstvene prakse na županijskoj razini i „isporuke“ konkretnih proizvoda postiglo je šest županija čiji su timovi participirali i u prvom i u drugom setu edukacijskih modula - Istarska, Primorsko-goranska, Krapinsko-zagorska, Zagrebačka, Međimurska i Zadarska županija. Drugim setom edukacijskih modula uspjeli smo prevladati neke prepreke razvoju programa Zdrave županije uočene tijekom prvog kruga evaluacije 2006., posebno vezano uz unaprjeđenje vještina suradnje i umrežavanja, motiviranja za (zagovaranje) promjenu kod struke i politike te „sidrenja“ (očuvanja postignutog stupnja promjene). Međutim, iz rezultata evaluacije 2012. proizlazi zaključak da „posao nije završen“. Izazovi još uvijek postoje (i među najboljima) u području rukovođenja resursima (komunikacija s podsistemom, razvoj interventne baze) i uspostavi mehanizma monitoringa i evaluacije. Vještine koje je (uz već navedene) potrebno unapređivati su vještine komunikacije i koordinacije (horizontalne i vertikalne sa nadsistemom i podsistemom), strateškog rukovođenja mrežama i resursima, procjene učinkovitosti intervencija i njihove učinkovite implementacije (posebno kada se pojavi potreba za preusmjeravanjem resursa i redefiniranjem pravca djelovanja). No uza sve prethodno navedeno, nepobitna je činjenica da su, u periodu od 1996. do 2011., svih dvadeset županija i četrnaest gradova razvili svoje Slike zdravlja i Planove za zdravlje. I svaki od njih je, reflektirajući lokalne specifičnosti - različit. Planovi su dostupni javnosti putem web stranica lokalne samouprave što omogućava i nadzor provođenja. Gradovi (izvan Mreže zdravih gradova) nisu ih uspjeli razviti.

Posljednjih petnaestak godina djelovanja Mreže – preuzimanje odgovornosti i podizanje djelovanja na višu razinu izvrsnosti

Posljednjih desetak godina djelovanja Mreže (2009. – 20018.) možemo nazvati fazom preuzimanja odgovornosti. Zloguke slutnje o tome kako će nam izgledati slijedećih deset godina (iznesene u našoj knjizi) kojima sam završila opis stvaranja naše nacionalne Mreže su se, na žalost, u potpunosti obistinile. Posttranzicijski mentalitet samoživosti zaista je prepreka povezivanju i suradnji. Svi „novi“ izazovi od „klimatskih i njima uzrokovanih promjena u okolišu, preko starenja i sve dubljeg socijalnog raslojavanja do neplanskih migracija (useljavanja i iseljavanja) i njime uzrokovanih etničkih tenzija“ više nisu novi, ti su izazovi dio naše svakodnevnice. Izazovi su sve kompleksniji, zahtijevaju konstantno preispitivanje i prioriteta, i načina pristupa, i provođenja intervencija, trajnu predanost kvaliteti i intersektorskoj suradnji. I iznad svega, zahtijevaju hrabrost preuzimanja osobne odgovornosti za sve što jesmo ili nismo učinili. Te iste 2010. godine, Predsjedništvo Mreže je odlučilo „djelovanje Mreže dići na višu razinu izvrsnosti“. Na koji način? Upravo boljim korištenjem postojećeg znanja. Tako je nastala naša inačica „translacijskih istraživanja“ u javnom zdravstvu kojima gradimo most između javnozdravstvene teorije i prakse. Tijekom godina postojanja projekta Zdravi grad i Zdrava županija poticali smo gradove da organiziraju lokalne projekte maksimalno poštujući specifičnost svoje sredine, njene probleme i potencijale. Rješavajući prioritetne probleme grada, noseći se sa nizom izazova (izazovima bremenitog) okruženja, projektni su timovi prikupili ogromno praktično iskustvo djelovanja na promicanju zdravlja svojih sugrađana. No da li je to dovoljno? Da li su lokalne zajednice sposobne same, pojedinačno, u ovako kompleksnom okruženju u kojem živimo, sagledati širi okvir planiranja za zdravlje tzv. „veliku sliku“? Da li znaju preduhitriti (presretati) probleme i nuditi realistična i dostižna rješenja? Pridati realan značaj programima usmjerenim na promjene ponašanja? Intenzivirati programe koji djeluju na društvene odrednice zdravlja u širem okruženju? Balansirati između na dokazima temeljenog i lokalno izvedivog? Koliko su sposobne pronaći programe koji će biti efikasniji (odrađeni s manje sredstava i napora) i učinkovitiji (dati najbolji zdravstveni ishod)? Da bi iznašli odgovore na navedena pitanja, pokrenuli smo projekt „Uvođenje akademskih standarda u proces odabira javnozdravstvenih intervencija – uspostava Hrvatskog registra preventivnih programa“. On je bio prekretnica u nalaženju rješenja: „kako spoznaje akademskog javnog zdravstva uvesti u praksu lokalnog upravljanja za zdravlje?“. Kroz radionice upisa projekata/programa prikupljeni su podaci o šezdesetak postojećih javnozdravstvenih programa na lokalnoj razini. Njihovom analizom spoznali smo da su „najmoćnija“ grupa intervencija adekvatno izrađene i dobro implementirane politike i strategije čiji je najbolji prototip Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Da bi postigle učinak sveobuhvatne (komprehenzivne) javnozdravstvene intervencije, primjenjuju višestruke (multiple) međusobno povezane strategije i kombiniraju/umrežavaju različite komponente programa (od intervencija u fizikalno ili socijalno okruženje, intervencija mobilizacije zajednice, intervencija direktnom uslugom, edukacijskih intervencija, strateškog korištenja medija do novih politika ili regulatorne aktivnosti). Najveći dio naših registriranih intervencija je jedno-komponentan i radi toga postiže (vrlo) ograničene rezultate. U svakom od registriranih programa postoji prostor za unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti no najveći je izazov prevladati „projektizam“ (postojanje cijelog niza malih, kratkoročnih i nepovezanih projekata) i usvojiti vještinu planiranja komprehenzivnih intervencija. Strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom (čija je zadaća bila uskladiti sve politike djelovanja na području zaštite osoba s invaliditetom te osobama s invaliditetom učiniti pristupačnim sva područja života i djelovanja) prepoznata je kao najbolji prototip ili perjanica među registriranim politikama te predstavlja, do danas, najkvalitetnije razrađenu i implementiranu javnozdravstvenu intervenciju u Republici Hrvatskoj. Iskustva stečena u njezinoj implementaciji pomažu nam u razvoju nove strategije - Ulaganja u rani razvoj djece kroz intersektorsku suradnju. Nakon izrade krovnih dokumenata (prikaz sadašnjeg stanja i policy dokumenta) nastavljena je konzultacija sa partnerima u zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Održane su radionice s patronažnim sestrama, primarnim pedijatrima i sestrama, primarnim ginekolozima i sestrama te liječnicima obiteljske medicine i sestrama. Izrađen je Prijedlog implementacije strategije u Gradu Zagrebu (pilot program) te provedena prva edukacija primarnih pedijatara i patronažnih sestara o korištenju Međunarodnog vodiča za praćenje razvoja djeteta (Guide for Monitoring Child Development - GMCD - instrument praćenja razvoja djece s ciljem ranog otkrivanja razvojnih teškoća djece u dobi od 0 do 42 mjeseca) čiju implementaciju podržavaju UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija. I radimo dalje …

U ovih trideset pet godina zajedničkog rada mijenjamo gradove da bismo mijenjali svijet (na bolje). „Mi zagovaramo „politiku dobra” kojom se suprotstavljamo pohlepi i uskogrudnosti. Zahvaljujući Štamparovom nasljeđu već devedeset godina prakticiramo razvoj zdravstvene politike kroz ideje, istraživanja, umrežavanjem, edukacijom… Suočavajući se s izazovima vremena u kojem živimo predvodimo akciju. Napravili smo mnogo i stekli veliko iskustvo. Bili smo, jesmo i bit ćemo jaki. Ne bojimo se budućnosti. Sretni smo prihvatiti nove izazove. Pomažući ljudima u potrebi usvojit ćemo nova znanja i osobno postati bolji ljudi.“ (citat: Prof.dr.sc. Slobodan Lang u tekstu o Hrvatskoj Mreži objavljenom U: National Health Cities Netrworks in the WHO European Region. Promoting Health and Well-being throughout the Europe. Copenhagen: World Health Organization, Regional Office for Europe, 2015. 44-7.)